Žbun do 5m visine ili nisko drvo do 7m visine, sa prečnikom debla do 20cm debljine, sa golim maslinasto zelenim do smeđim ili crveno smeđim grančicama, sa mnogobrojnim belim, više-manje izduženim lenticelama.Pupoljci kao i listovi naspramno raspoređeni, glatki, više- manje pljosnati, zašiljeni, zelenosmeđi do crvenosmeđi; terminalni pupoljci često zakržljaju, te je grananje prividno račvasto. Listovi naspramni, sa dugom drškom, neparno perasti, dugi 10-15cm, sa 5 ređe 7 listića. Listovi izduženo jajasti ili više manje eliptični, okruglasti. Cvetovi dvopolni, zvonasti, sa krunicolikom, zelenobelom čašicom; obično su beli ili beloružičasti, spolja često crvenkastim listićima. Plod i seme sazrevaju u oktobru. Plod velika, mehurasto viseća čaur, široko objajasta, pri vrhu sa 2-3 više-manje savijena šiljka, sa po 1(-2) semenke u gnezdu. Seme okruglo, veličine graška, bogato uljem, jestivo; u 1kg oko 3600 semenki.V.
Stanište. U šumama kitnjaka graba, i u pojasu brdskih bukovih šuma, na svežim i bogatim zemljištima, obično neutralne ili slabo kisele reakcije. Penje se do 700m nadmorske visine. Odgovaraju mu svežija staništa i krečnjačko zemljište.
Opšte rasprostranjenje. Srednja i južna Evropa, Mala Azija. Opisana u južnoj Evropi. U Srbiji rasprostranjena.
Privredni značaj.Drvo klokočike je tvrdo, belo, čvrsto, teško se cepa, godovi se dobro vide; pogodno je za obradu. Upotrebljava se kao ukrasan žbun po parkovima. Iz semena se dobija ulje. Razmnožava se semenom, korenovim izdancima, a može se razmnožavati i poluodrvenjenim reznicama u julu, sa malo drveta na kraju reznica.
|