Zeljasta povijuša. Podzemni deo stabla mesnat, debeo, različitog oblika, usled razlika u zemljištu, 20-30cm dug, po površini sa dosta debelim mrko plutastim slojem, u unutrašnjosti sadrži sluzastu materiju. Stablo tanko, zeljasto, uvija se, 1,5-3(-4)m. Listovi jedri, sa dubokom srcastom osnovom, obrnuto jajasti, čak bubrežasti, no najčešće na vrhu zašiljeni, ponekad sa dva bočna režnja, sa dosta dugom drškom. Lice liske tamnozeleno. Cvetovi jednopolni, biljka dvodoma, sa kraćom ili dužom drškom, sakupljeni u proste ili granate cvasti, a raspoređene su bočno u pazuhu listova pri vrhu stabla. Ženski cvetovi, ponekad pojedinačni, naročito pri vrhu stabljike, Perijant muškog cveta bledožućkast, srasta i u najvećem delu zvonast, a pri vrhu razdeljen. Muški cvetovi sa zakržljalim tučkom. Peijant ženskog cveta sličan perijantu muških cvetova, samo su listići perijanta srasli skoro u osnovi. Ponekad se razvijaju staminodije. Plod bobica, sa jarko crvenim mesnatim delom, otrovna, sa 3 do 5 semenki. Cveta IV-V. Plodonosi (VI) VII-VIII.
Stanište. Česta u mešovitim hrastovim i mešovitim bukovim šumama, ređe u šikarama, šipražju ili šibljacima, čak i iznad 1000m nadmorske visine.
Opšte rasprostranjenje. Engleska, Zapadna Evropa (na sever do Belgije) deo srednje Evrope, Sredozemlje, uključujući i severnu Afriku, Kanarska ostrva, severni delovi Balkanskog poluostrva, Krim, Kavkaz, Mala Azija, Irak, Iran. Opisana u južnoj Evropi. Tip u Londonu. U Srbiji rasprostranjena.
|